Uspavanka

Arči i zvijezde

Sjedi Arči! -kaže njegov vlasnik.

Arči gleda svojim svilenim očima umetnutim u veliku, čupavu glavu kako, u širokom luku, obilazim mjesto na kome se igra. Arči je šarplaninac.

Izgleda kao neki veliki,dobroćudni medo.

Radosno pozdravlja mahanjem repa djecu i pudlicu iz susjednog ulaza.

Njegov lavež je dubok i snažan.

Ponekad, kasno u noć

Arči laje na zvijezde i cvili, cvili, zavija.

Čini se da, odjednom, iz njega progovori neko biće 

kome se ne može reći - Sjedi!

Polarna svjetlost počne se igrati na nekom nebu u koje gleda

U glasu mu se nazire očaj

za stijenama, snijegom i planinskim travama

a onda, u duetu, mukli pjev haskija iz susjednog kvarta

prizove sjenke sibirskih tajgi.

Tužna je pjesma što odmiče prema zvijezdama

kao divlji, mali vuk, zvijer što slijedi trag u snijegu.

Usamljeni, osakaćeni za šume, doline,

osiromašeni za miris krvi i trag plijena u bijegu,

Arči i njegov drugar pjevaju pjesmu o nečemu

što nikada nisu okusili a bliže im je od svega na svijetu.

Pidžama mi postane tijesna,

soba me zarobi, zidovi se primaknu kao da osluškuju moj dah

strop se odjednom spusti tik do mog lica.

Osjetim i sama zov nečega što je disalo u sjeni dubokih šuma

radovalo se kiši, jutrima

osjećalo vjetar, sunce i snijeg na koži.

Cijele noći Arči zove vrijeme

poleglo kao talog na dnu naših kostiju.

Tako smo daleko od planina,

vitkih stabala ogoljenih breza,

tako smo daleko sami od sebe,

jedni od drugih, od svakog smisla.

Objašnjavamo zašto je važno grliti, voljeti, voditi ljubav,

Objašnjavamo sve što je nekada na svijet dolazilo s nama

Mumificiramo tijela ne bi li dočekala vječnost

u  gradovima bez milosti.

Dio po dio mog bića Arčijeva pjesma svlači s moje potke

Ostajem naga u noći koja nikako da prođe

Sve te zvijezde sručile su se odjednom u moje misli

kao neka srebrna pošast

Treba mi svjež dah s dlana smreka iz drevne šume

U mislima, bosa mu se prikradam,

grlim njegovu veliku, pametnu glavu,

uranjam mu lice u krzno

i onda zajedno pjevamo

tužnu uspavanku svijeta.

     Jagoda Iličić