Ima tih dana u kojima zalutaš na
tračnice nekog drugog, paralelnog svijeta. Sudaraš se s pravilima, znakovima i
licima koje ne poznaješ. Nije to tvoj svijet, nisu to tvoja pravila, nisu to
lica koja ohrabruju... ne pripadaš tu.
Onda me Ida pozove
na buhtle s cimetom.
Ona i njen Selmir
najskladniji su bračni par koji poznajem. Rade zajedno, odmaraju zajedno,
raduju se i tuguju zajedno. Zaprave
zajedno. Rijetkost je da dvoje baš tako, pošteno i lijepo podijele i ispune
zajednički život.
Ostanem satima,
dugo poslije posljednje buhtle smazane u dahu jer je Ida majstor u kuhinji. Naravno, ne zbog buhtli. Njih dvoje su moji posebni prijatelji.
Ida je obukla sve
moje knjige. Najljepši je osjećaj povjeriti joj novi rukopis i iščekivati kako
će ga skockati. Stvarale smo zajedno čitanke, knjige, priručnike... Teško je
objasniti što sve stane u riječ stvaranje onima koje ne oduševljavaju dobre
ilustracije, neobičan font, tekstura papira...Moja radost nakon završene knjige
potpuna je tek kada je predam Idi u ruke.
Ona razumije zašto
me Šeldonove šale opuste i nasmiju na kraju radnog dana, dijeli sa mnom vijesti
o snimanju novih epizoda Ratova zvijezda i zna koje su moje omiljene rečenice
iz Gospodara prstenova. Dijeli moju tugu i raduje se zajedno sa mnom.
Ida je stanovnik
mog svijeta.
"Svaki put kada bih te zagrlio imao sam osećaj kao da sam kod kuće."
Ernest Hemingvej
Ernest Hemingvej
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.