Ljeposava, sretan ti Dan žena!

     Ljeposava je lik iz kultne serije Đekna još nije umrla. Govori malo, sarkastično, podmeće leđa ispod ormara, sinovljevih pogrešaka i muževljevog autoriteta. Usput joj se omaknu riječi kao neke suvišne kapi s ruba prepunog zdenca. Nekad mora da je bila lijepa ili su to, po njenom rođenju slutili pa su joj dali takvo ime u nadi da će je pratiti kroz dobar život jer, lijepe žene imaju malo više izbora od nekrasotica. Muke s kojima se susreću Mozgosave ublažene su imenima u kojima se ne da naslutiti dar koji imaju. Barem dok ne progovore.

Meni je Ljeposava, vremenom, postala pojam žene koja u sebi sublimira nešto od stvarnih i nešto od onoga čemu se pokušavamo približiti. Platonova ideja u ženskom svijetu - Ljeposava. Liku iz serije i ženama o kojima želim govoriti, zajedničko je samo ime.

Sutra je Dan žena i ja želim opisati moje Ljeposave, one neke tvrdoglave, uporne, koje podižu svoje ormare i rade to uspješno, veoma uspješno. Otvoreno govore ono što misle a misle pametno. Posvećene su onome što rade i sve čemu se predaju začine ljubavlju i dobrotom.

Jedna od njih živi u Parizu. Odrasle smo zajedno. Zapravo, ja sam joj tetka. Mlađa je od mene samo tri godine. Čitala sam joj pjesme iz čika Jovine Riznice dok je bila mala. To su nam najstarija sjećanja. Bila je užasno razmažena, psovala kao kočijaš i ugnjetavala me kad god je mogla. S godinama smo naučile da smo različite i da smo sestre, postale bliske. Kaže da joj umjetnici, generalno, peglaju živce ali znam da bi za mene stala ispred tramvaja i da bi tramvaj nastradao. Malo je ljudi s kojima se mogu tako smijati kao s njom. Neke naše šale preživjele su godine, kakve godine- desetljeća. Čak više nisu ni smiješne ali im se smijemo radi tradicije. Volim te naše šale, volim taj naš svijet. Nema daljine, nema vremena između nas. Dugo joj je trebalo da se riješi svega što joj je rat natovario u breme. Čini mi se da je, posljednjih godina, konačno pomakla svoj ormar i dopustila svojoj životnoj energiji da pokaže pravo lice. 

Da sam vjetar puhala bih iz sve snage u njena jedra.

                                      Dragana i ja

Druga moja Ljeposava sugrađanka je Donalda Trumpa. Bile smo najbolje prijateljice od gimnazijskih dana. Takva su prijateljstva dragocjena, rijetka i neponovljiva. Siromašni su ljudi koji u životu nisu imali barem jednog takvog prijatelja. Kada je odselila preko oceana, ostavila je za sobom ispražnjene prostore koje smo nekad dijelile I koje je trebalo zaobilaziti, svakodnevno. Nedostajala mi je kad god se dogodilo nešto lijepo ili ružno. Uvijek će mi nedostajati.

 Merima

Treća Ljeposava bila je moja drugarica u dugim godinama rekonvalescencije. Slične su se stvari događale i njoj. U našem druženju nalazile smo snagu za sve ono što se moralo uraditi, rame za plakanje, nekoga tko sluša s druge strane telefonske veze i razumije o čemu pričaš.  Kad god je vidim kako predvodi povorku mažoretkinja, osjetim ponos i radost u isto vrijeme. Znam s čime se sve hrvala i koliko je snage uložila u svoje snove koji su, konačno, postali vidljivi.

    

Dvije Ljeposave dijele moj svijet na poslu, oko posla, izvan posla. Jedna je bila moja školska drugarica, pa smo radile zajedno u jednoj osnovnoj školi, pa mi je postala direktorica. Jedna je od rijetkih kojima ambicije i počasti nisu promijenile kod. Uvijek je radila više od svih nas i nikada nije položaj koristila da bi nametnula autoritet. Jedna od nas, od početka do kraja. Drago mi je da više ne sjedi na toj stolici i da možemo biti više prijateljice. Izgleda kao diva s naslovnica. Štikle, haljinice, detalji koje sama veze. I strpljiva je, beskrajno strpljiva, taktična i uvijek spremna saslušati, pomoći…

Sanja danas leži pokošena upalom sinusa. Mislim da nisu sinusi to što ju je dokrajčilo. Ona svu svoju energiju troši popravljajući svijet i smišljajući kako da olakša drugima sve ono s čime se nose. Pokušava ponijeti ormare svih Ljeposava koje poznaje i nije ni čudo što je svi ti napori ostave ovako smrvljenu. Oporavit će se ona i krenuti frontalno, jedinim putem koji razumije, putem srca, ne štedeći sebe i ne praveći kompromise između onoga što smata ispravnim i onoga što je lakše.

                                      Sanja i ja

 Danči i ja prijateljice smo još od ratnih dana i sastanaka u Klubu književnika. Sjećam se onih haljina posuđenih iz beogradske opere i nastupa na ledenoj pozornici.

Dana se odselila u drugi grad ali smo ostale bliske. Moja vjenčana kuma. Potpisala da će paziti na mene i moju sreću. I to radi, odano, toplo i iskreno. Nekad je bila voditeljica najgledanijih političkih emisija na državnoj televiziji. Zamijenila je glamur za svijet u kome su njezina djeca, muž i ona glavni likovi. Iskreni svijet pun ljubavi.

Danijela i ja

Još jedna moja Ljeposava živi u Sarajevu i zove se Zehra. Sagradila je jedinstven grad u kome kraljuje. Koliko se samo nas okuplja oko njezine mašte i dobrote. Zehra je jedno od onih srca koja se otvore i prigrle vas zauvijek. Nekad imam osjećaj da ja njoj ne trebam ništa pričati. Ona sam sve nekako razumije i pročita bez riječi.Znam s koliko se lavova bori i ne posustaje. Naoružana osmijehom, ljubavlju i dobrom voljom. 

                                                               Zehra i ja

 Drage moje Ljeposave: Danijela, Dragana, Zehra,  Merima, Žana, Amira, Sanja, ako bi trebalo birati one koje bi dostojno stale uz Claru Zetkin i Rosu Luxemburg, ja bih uvijek odabrala vas.

Dan žena neki pretvore u darove i ples, neki ga negiraju, nekima se čini smiješnim da postoji dan posvećen samo jednoj ljudskoj vrsti... Žene to jesu, posebna vrsta koja svoj status može popraviti oslanjajući se na hrabrost, snagu i upornost onih posebnih među nama, onih koje nisu odustale od svojih snova, one koje svakodnevno vode svoje male ratove s besmislom i ostavljaju vidljive tragove.

Kada bismo malo više podržavale jedne druge, svijet bi bio bolje mjesto. Na kraju krajeva, ne postoji čovjek na Zemlji koga na ovaj svijet nije donijelo tijelo žene.

Negdje na tom putu od rođenja do ostvarenja mnoge su odustale uvjerene da su nebitne, slabe, krhke i nemoćne.

A nisu.