Dani su počeli
mirisati na proljeće. Uzalud snijeg danas podsjeća da zima nije završila svoju
priču. Napupale grane drveća spremne su za zagrljaj s vjetrom i suncem.
Nada je probuđena rekao bi Gandalf.
Zmaj je pobijeđen. U našim krajevima vjerovalo se da je zmaju glave došao sveti
Juraj. Na Jurjevo smo išli u Morančane i molili se u staroj crkvi. Tamno crvene
pločice na podu , somotne klupe i slika viteza ispod čijeg koplja gine
čudovište... Poslije smo išli tetki na užinu.
Mnogi od onih koje
smo tada susretali više nisu živi. Nešto njihovo nedostaje ovom svijetu koji
smo dijelili. Osmijeh, šale, utjeha...
Proljeća i dalje
stižu. Neumorno. Negdje, u prostranstvim koje ne možemo ni naslutiti, sveti
Juraj vodi svoje bitke s nemanima.
Ma kako duge i
mračne zime gospodarile svijetom, dašak nade uvijek osvane na kraju i dobro
dođe na svoje.
Neki to zovu
proljeće.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.