Jesi li ili nisi od pjesničkog roda, znalo se već u petom razredu na sastancima literarne sekcije koju je u tadašnjoj "Drugi oktobar" a sadašnjoj školi "Kiseljak", vodila nastavnica Nevenka Stuhli.
O Nevenki ću jednom nadugo i naširoko jer je zaslužila najljepšu priču koju bi neki đak mogao napisati o svojoj učiteljici.
Svi koji su znali složiti barem nešto što je nalikovalo pjesmi, dobili su na toj sekciji temeljitu poduku, ispekli zanat i posvetili se dalje svom talentu kako su znali i umjeli.
Jedan od onih rođenih u mom kraju sa zlatnom pjesničkom žicom omotanom oko srca je i Milorad Pejić.
Milorad već godinama živi u Švedskoj. Ne objavljuje mnogo. Ali, ono što objavi... Dok čitaš njegove stihove učini ti se da kroz njih progovara neko drevno biće, staro kao što su stari voda, zrak, nebo, čežnje i sjećanja.
Imala sam čast govoriti o njegovoj knjizi Oči ključaonica. Trebala sam napisati tekst u kome bih secirala tkivo njegove poetike ali, ja sam samo čitala te stihove pune značenja, pune emocija, slika...
Da književna kritika itekako zna o kakvom je pjesničkom kalibru riječ, govore brojne nagrade.
Milorad nije jedini pjesnik koji je osnovnu školu završio u Kiseljaku. Tamo su naučili pisati i Semezdin Mehmedinović i Šimo Ešić. Veliki ponos malog mjesta pored najljepšeg plavog jezera na svijetu. ( Barem je nekad bilo takvo).
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.